Jednog jutra NISAM MOGLA DA USTANEM IZ KREVETA i imala sam veliku “KVRGU” na vratu: Prvo su mi rekli da nije ništa, a onda mi je ova bolest zamalo uništila život
Jednog jutra nisam mogla da ustanem iz kreveta. Bila sam iscrpljena, osjećala sam neprestano umor i dobijala sam na kilaži. Moje tijelo je trpilo godinama, što je ostavilo fizičke i mentalne posljedice”.
Ketrin Tejlor u ispovesti za “The Guardian” opisala je prve simptome hipertieroze i kako se bolest odrazila na nju u tinejdžerskim danima i koje je posljedice ostavila u zrelom dobu.
– Moje tinejdžersko tijelo suočilo se sa neželjenom i neočekivanom transformacijom. Jednog jutra na putovanju za Pariz, na koje me je odvela majka, nisam mogla da ustanem. Neobičan otok se formirao na vratu. Majka je bila zabrinuta, ali pošto vrtoglavica i nemoć nisu prolazili vratili smo se u Šefild kako bi se uradila detaljna kontrola.
U mojoj porodici svi su imali problema sa štitnom žlijezdom i baš zbog toga je prvi test rađen u vezi sa njom, ali rezultati su bili dobri. Vrijeme je prolazilo, izlazila sam, provodila se… Međutim, umor je postao sve jači i teži. Dobila sam na kilaži, dobila sam mnogo kilograma. Imala sam nenormalan apetit. Već sljedeće godine bila sam gojazna, zaspala bih na času zbog umora, imala sam ubrzan rad srca, kao da je moje tijelo bio u ratnom stanju. Oteklina na vratu je bila sve veća i veća.
Ponovo sam otišla kod ljekara i tada je otkriveno da test koji sam uradila prije šest mjeseci nije bio dobar. Poslije analiza i pregleda endokrinologa otkrivena mi je Grejvs Bazedovljeva bolest koja izaziva hipertirozu. Odmah posle dijagnoze dobila sam dnevnim unosom lijekova.
Izgubila sam kilograme, istom brzinom kojom sam ih dobila, ali moje telo je bilo potpuno istraumirano. Osjećala sam se psihički loše, ali imala sam i ožiljke od naglih tjelesnih promena.
Lijekovi su sve držali pod kontrolom, ali to je bilo privremeno rješenje. Morala sam na operaciju da bih uklonila većinu žlijezde da bi stvari nastavile da funkcionišu normalno. Trebalo mi je mnogo vremena dok se ponovo nisam osjetila dovoljno sigurno i dok mi se nije vratilo samopuzdanje.
Ujedno rekli su mi da su male šanse da mogu da zatrudnim. U ranim četrdesetim dijagnostikovana mi je autoimuna bolest koja je bila uzrok ponovljenih pobačaja u tridesetim. Tog davnog ljeta plašila sam se da nikada neću preći adolescenciju, sada sam zahvalna što sam stigla ovako daleko.
(Žena Blic)