Šta znače posljednje Isusove riječi? Svaki pravi hrišćanin to mora znati!

Pred najradosniji hrišćanski praznik Uskrs, podsećamo se sedam Hristovih rečenica koje je izgovorio na krstu. O njihovom značenju poučava nas Sveti Vladika Nikolaj.

„Hteli ste da znate značenje tih sedam reči koje je Gospod izgovorio sa krsta. Zar nisu jasni?”, kaže vladika Nikolaj i nastavlja:

Prva rečenica: Oče, oprosti im, jer ne znaju šta čine. Ovim riječima Gospod je najprije pokazao svoju milost prema svojim ubicama, čija ga zloba nije napustila ni u mukama krštenja. I drugo, sa vrha Golgote je objavio jednu dokazanu, ali nikad prećutanu istinu – da zlikovci nikad ne znaju šta rade. Ubijajući pravednike, oni zapravo ubijaju sebe, dok veličaju pravednike. Gazeći Božji zakon, ne vide mlinski kamen, koji se nevidljivo spušta na njih da ih melje. Rugajući se Bogu, ne vide da im se lica pretvaraju u škotske njuške. Opijeni zlom, nikad ne znaju šta rade.

Druga rečenica: Istinu ti kažem – danas ćeš biti sa mnom u raju Ova riječ je upućena pokajanom razbojniku na krstu. Božja milost je neopisivo velika. Gospod izvršava svoju misiju čak i na krstu. On do posljednjeg daha spašava one koji pokazuju najmanje volje da budu spašeni.

Treća rečenica: Ženo, evo sina tvoga, tako je Gospod rekao svojoj Svetoj Majci, koja je stajala pod krstom duše raspete. I reče Jovanu apostolu: evo ti majke. Ove riječi pokazuju sinovsku brigu koju svi duguju svojim roditeljima. Gle, Onaj koji je ljudima dao zapovest: Poštuj oca svoga i majku svoju, ispunjava zapovest svoju do poslednjeg časa.

Četvrta rečenica: Bože, Bože moj, zašto si me ostavio? Ove riječi izražavaju jednako slabost ljudske prirode koliko i vidovitost. Jer čovjek pati. Ali postoji tajna ispod ljudskog bola. Gledajte, samo ove riječi mogle su slomiti jeres, koja je u kasnijim vremenima potresla crkvu, i koja je pogrešno učila da je Božanstvo stradalo na krstu. Međutim, zato se vječni Sin Božiji ovaplotio kao čovjek, da bi kao čovjek, tijelom i dušom, u datom trenutku mogao stradati za ljude i umrijeti za ljude. Pošto je Božanstvo u Hristu stradalo, to znači da je i Božanstvo u Hristu umrlo. A to je nemoguće zamisliti. Uronite što jače možete u ove velike i strašne riječi: Bože, Bože moj, zašto si me napustio?

Peta rečenica: Žedan sam.

Njegova krv je prolivena. Otuda žeđ. Sunce sa zapada Ga je već udaralo u lice, i u kombinaciji sa drugim mukama, strašno Ga je peklo. Prirodno je žedan. Ali o Bože, da li si zaista žedan vode ili ljubavi? Jeste li žedni kao čovjek ili kao Bog, ili oboje? Ovdje rimski legionar dodaje Ti sunđer umočen u sirće. Jedna kap milosrđa, koju si osetio od ljudi tri sata viseći na krstu! Taj rimski vojnik ublažava Pilatov grijeh, grijeh Rimskog Carstva prema Vama, čak i sirćetom. Zato ćete uništiti Rimsko Carstvo, ali ćete na njegovom mestu sagraditi novo.

Šesta rečenica: Oče, u tvoje ruke predajem svoj duh, to jest, Sin predaje svoj duh u ruke svog Oca. Neka se zna da je došao od Oca, a ne po svojoj volji, kako su Ga Jevreji optuživali. Ali ove riječi su izgovorene i u svrhu da ih čuju i razumiju budisti, pitagorejci, okultisti i svi oni filozofi koji govore o prenošenju duša umrlih ljudi na druge ljude, ili na životinje, ili na biljke, ili na zvijezde. i minerali. Odbaci sve ove fantazije i vidi kuda ide duh pokojnog pravednika: Oče, u tvoje ruke predajem svoj duh!

Sedma rečenica: Završi. To ne znači “život se završava”. Ne, misija iskupljenja i spasenja ljudske rase je završena. Dovršeno je i zapečaćeno krvlju i smrću na zemlji, božansko djelo jedinog pravog Mesije ljudi. Bol je prošao, a život tek počinje. Tragedija se završava, ali ne i drama. Vrijeme je za posljednji, slavni čin: pobjedu nad smrću, vaskrsenje, slavu“, objasnio je Vladika Nikolaj.