TITO O RATU SA IZRAELOM – ONO ŠTO JE UZETO SILOM, MORA SILOM I DA SE ODUZME! Šok detalji sa sastanka o kome se malo zna!

Josip Broz Tito jasno je dao do znanja ko pomaže Izrael i šta treba uraditi u slučaju da se ne pronađe rješenje za pregovaračkim stolom.

Gamal Abdel Naser predsjednik Egipta posjetio je Jugoslaviju u julu 1968. Tada se sreo sa Josipom Brozom Titom. Jedna od najbitnijih tema je bila situacija na Bliskom istoku koja je dovedena do tačke ključanja. Nešto slično kao što imamo i danas. Mi vam prenosimo dio razgovora između Tita i Nasera koji se ticao Izraela, pomoći koju dobijaju od Amerike, odnosa Sovjeta prema cijeloj situaciji ali i o tome kako je nekad “sila jedino rješenje”.

“Vama je poznato stanovište arapskih zemalja u pogledu miroljubivog rješenja i Rezolucije SB UN. Samo smo mi i Jorda prihvatili Rezoluciju dok druge arapske zemlje neće da preuzmu obaveze”, počeo je svoje izlaganje Naser a potom i dodao:

“Želeo bih da kažem nešto i o SAD. Od samog početka Amerika pomaže Izraelu, davala im je podršku, a to čini i danas, kao što vam je poznato, i u UN i u SB i u generalnoj skupštini. Amerika je dala Izraelu avione, i lovce i bombardere, a prošle sedmice dali su im čak i rakete. Osim toga, Izrael je dobio i novac, a za novac se dobija naoružanje, i hrana i sve ostalo. Uticaj Velike Britanije danas nema više težinu kao ranije. Oni kažu da žele da doprinesu rješenju prroblema, ali dobili smo pismo od predsjednika vlade Vilsona u kome postavlja pitanje zašto ne prihvatamo argumente Jaringa, što znači da imaju pogrešne informacije. Fracuska je zauzela fer stav. Ona bi željela da dođe do sastanka predstavnika četiri velike sile, na kome bi se diskutovalo o situaciji i donijela rješenja. SSSR nam pomaže i njihova stanovišta su također u prilog iznalaženja miroljubivog rješenja. Ali Amerikanci stalno nešto manevrišu, razgovaraju sa Sovjetima o pojedinim pitanjima, o čemu nas SSSR obavještava. No kada mi ovima kažemo da pristajemo, Amerikanci već u međuvremenu promijene stav. Izraelci su arogantni i žele, između ostalog, da Jerusalim prisajedine Izraelu što je prije moguće, da istjeraju Arape iz njihovih kuća.”

Istakao je da se godinu dana poslije poraza sada nalaze u povoljnijem položaju.

“Sada imamo odbrambenu liniju i u stanju smo da je dalje izgrađujemo. Međutim nemamo ofanzivnog oružja. Reako sam sovjetskim rukovodiocima – Zašto bi se Izraelci povukli, zašto bi napustili okupirane teritorije kada vrlo dobro znaju da mi nemamo ofanzivno oružje. Izrael nije bio u stanju da postigne svoj politički cilj, da nametne rješenje kakvo je htio, tj završetak rata sa potpisivanjem mirovnog ugovora. Rat su dobili, ali mi nismo bili spremni da potpišemo mirovni ugovor jer bi to značilo kapitulaciju. Amerikanci od februara mjeseca izražavaju želju za ponovnim uspostavljanjem diplomatskih odnosa sa nama. Mi smo im odgovorili – kako možemo ponovo da uspostavimo diplomatske odnose s obzirom na stav SAD prema Izraelu. SAD treba da daju izjavu o povlačenju izraelskih trupa na liniju od 5. juna prošle godine i onda ćemo obnoviti diplomatske odnose”, rekao je Naser.

Tito ga je potom upitao da li ima izgleda da dobiju  ofanzivno oružje?

“Mi već sada imamo ofanzivno oružje, ali je problem naše armije mobilnost. Imamo dovoljno topova, tenkova, ali za hitne potrebe armija nije dovoljno mobilna. Zatim, nije samo problem u mobilnosti, nego također i u obučavanju armije”, rekao je Naser.

Prekjučer je došlo do napada na Suec. Tom prilikom ubijeno je preko 40 civila. Izrael je u mogućnosti da pogađa sve gradove na vašoj teritoriji.mogao bi jednog dana napasti i Kairo. S druge strane, distanca je takva da je sredstvima kojima su do sada raspolagale snage UAR bilo nemoguće dosegnuti njihove osjetljive oblasti. Da li u tom pogledu imate nešto u perkepktivi?, upitao je Tito.

Hteo bih da primijetim da nedavni napad na grad Suec nije prvi, da su gradovi Suec i Ismailija vrlo slabe tačke, da su izloženi artiljerijskoj vatri, jer se nalaze u blizini položaja izraelske artiljerije. Prošle godine su svakog dana bombardovali naizmjenično Ismailiju i Suec, i ubijali dnevno po 30-40 civila. Tada je vlada donijela odluku da evakuiše stanovništvo ovih gradova, tako da smo iz njih iselili oko 200.000 ljudi. Kao što znate, kada smo potopili njihov razarač “Ejlat”

Izraelci su bombardovali naše rafinerije nafte. 

Generalštab naše armije, ministar odbrane i mnogi drugi smatrali su da na to treba odgovoriti bombardovanjem Haife. Kada sam bio upoznat sa tom odlukom, rekao sam da mi nismo spremni za odmazdu, jer je u to vrijeme izraelska avijacija bila jača.
Mislim da bi bilo besmisleno da se bombarderima napada Haifa ili neko drugo područje u Izraelu, kada je poznato da Izrael raspolaže snažnom odbranom, avijacijom i protivavionskim naoružanjem. Na taj način se, po mom mišljenju, ništa ne bi dobilo. Ja sam mislio da se to čini na drugi način, raketama, a osim toga, ne bi trebalo da cilj bude Haifa već vojni centri i objekti. Iz posljednjih informacija vidi se da Amerika daje Izraelu rakete, a to nije slučajno. Čuli smo da je Izrael dobio i bombardere. Kako Sovjeti gledjau na to? Da li su nešto preduzeli kod Amerikanaca, jer sa njima održavaju dijalog, imaju čak i stalnu telefonsku vezu, rekao je Tito.

Što se tiče raketa, vijest nam je stigla suviše kasno, nakon naših razgovora sa SSSR. Mi smo uglavnom vodili razgovore prva dva dana posjete. Sovjetski rukovodioci su nam rekli da je za vrijeme prošlogodišnje krize korišćena direktna telefonska linija sa Vašingtonom i da kritične noći nisu ni spavali. Kazali su također da im stoje na raspolaganju i druga sredstva uticaja na SAD, i da zbog toga mi ne treba da napustimo ideju iznalaženja miroljubivog rešenja. Rekli su nam isto tako da postoji niz pitanja i mnogo stvari u čitavom svijetu za koje su SAD zainteresovane.

To nije slučajno. Ja sam im rekao – ono što je uzeto silom, mora silom i da se oduzme. Na to su mi oni potvrdno odgovorili – ali su i dodali da kada se kaže “silom” to može značiti i političkom silom. Ja se potpuno slažem sa vašim stanovištem da treba što je moguće više koristiti sva politička sredstva, a takođet u isto vrijeme jačati i svoje snage. Ako se problem ne bude mogao nikako riješiti političkim sredstvima, ostaje da se jednog dana rješava silom. Šta se drugo može? Ako se zatvaraju oči pred stvarnošću i ne preduzmu efikasne mjere, Izrael nikada neće napustiti zauzete teritorije, rekao je Tito.

To bi značilo da uzalud trošimo naš novac.

Stvar je u tome što se i danas upotrebljava sila tako gdje se se nema prava na to. Međutim kod vas je situacija drugačija i ako se rješenje ne može postići na drugi način onda je opravdana i upotreba sile. Prošlo je godinu dana od izraelske agresije. Za to vrijeme raspoloženje javnog mnjenja promijenilo se u velikoj mjeri u korist arapskih zemalja. Ovo što Izrael čini, odbacujući primjenu Rezolucije SB samo ide na njegovu štetu, jer izaziva ogorčenje u svijetu. I ako jednog dana arapske zemlje u prvom redu UAR budu smatrale da su dovoljno snažne i da mogu da upotrijebe silu, a uvidi se da se rješenje na drugi način ne može postići, onda upotreba sile neće tako iritirati svijet. Jer, vidjeće se da je to opravdana borba arapskog naroda za odrbanu svog teritorijalnog integriteta-. Samo, u pitanju je vrijeme, tj da li se može tako dugo čekati i izdržati, dok se izvrše sve pripreme, a treba imati na umu da će i druga strana i dalje dobijati pomoć, koju uostalom, i sada primaju od Amerikanaca, zaključio je Josip Broz Tito.

Podsjećanja radi arapsko-izraelski rat u junu 1967. godine, poznat i kao Šestodnevni rat, radikalno je promijenio mapu Srednjeg istoka. U nedjeljama prije juna 1967. godine, tenzije sa Egiptom su postale opasno pojačane. U reakciji na mobilizaciju egipatskih snaga duž izraelske granice na poluostrvu Sinaj, Izrael je pokrenuo preventivne iznenadne vazdušne napade protiv egipatskih aerodroma uništavanjem skoro cijele egipatske avijacije.

Istovremeno, Izraelci su započeli kopnenu ofanzivu u pojasu Gaze i na Sinaju, koja je iznenadila Egipćane. Nakon početnog otpora, egipatski lider Gamal Abdel Naser je naredio evakuaciju Sinaja. Izraelske snage požurile su ka zapadu u potrazi za Egipćanima, nanijeli su im teške gubitke i osvojile Sinaj.  Između 5. i 10. juna, Izrael je pobijedio Egipat, Jordan i Siriju i okupirao egipatsko poluostrvo Sinaj, pojas Gaze, Zapadnu obalu, istočni Jerusalim i sirijsku Golansku visoravan. 

Nakon šest dana, 11. juna je potpisan prekid vatre. Arapske žrtve su bile daleko teže od izraleskih: manje od hiljadu Izraelaca ubijeno je u odnosu na više pd 20.000 iz arapskih snaga.